| Sudbine |
 |
 |
 |
|
SUDBINA BOSANSKIH ŽENA U SAUDIJSKOJ ARABIJI Najmanje dvije stotine Bosanki koje trenutno borave u Saudijskoj Arabiji nemaju nikakvog kontakta sa svojim obiteljima u BiH, sa službenicima bh. veleposlanstva u glavnom saudijskom gradu Rijadu, niti se zna kakva je njihova stvarna pozicija u toj arapskoj državi, zbog čega se čak sumnja da žive u nekoj vrsti modernog ropstva?! Ovu šokantnu informaciju Slobodna Bosna je dobila iz izvora bliskih Ministarstvu sigurnosti BiH, uz najavu kako bi se problemom statusa bosanskohercegovačkih državljanki u „prijateljskoj" Saudijskoj Arabiji, nakon višegodišnje šutnje i sramne ignorancije, konačno, mogle pozabaviti i najviše državne institucije. Iako je, naime, o pošasti trgovine ljudima u BiH proteklih godina održano na stotine javnih rasprava, seminara, okruglih stolova, i vladin i nevladin sektor se uglavnom bavio bosanskim ženama koje su kao žrtve kriminalaca završavale u raljama prostitucije u zapadnoeuropskim državama, odnosno, djevojkama iz nekadašnjih zemalja „istočnog bloka" koje su spas našle u sigurnim kućama u BiH. O Bosankama koje su u posljednjih desetak godina, mahom za muževima Arapima, otišle prema Istoku, gdje im se potom izgubio svaki trag, nitko nije govorio, pa čak i nakon što su neke od njih, po povratku u BiH, svjedočile o svojim užasnim iskustvima.  NEVOLJE NUSRETE OKANOVIĆ I AZRE ALIĆ: Prije nepune tri godine smo, podsjetimo, objavili potresnu životnu priču tada tridesetogodišnje Nusrete Okanović iz zaseoka Šahmani, nadomak Željeznog Polja kod Zenice, koja je 2001. sa suprugom Khaledom al Seifom i troje djece otišla u Saudijsku Arabiju. Nedugo nakon što su stigli u saudijski grad Meku, Nusretin muž je kao dobrovoljac otišao u Afganistan i pridružio se talibanima. Nakon što je zarobljen u borbi, a potom transportiran u američki zatvor Guantanamo na Kubi, Nusreta Okanović i njezina djeca su narednih šest godina proveli kod muževljeve rodbine, u „kućnoj izolaciji", živeći u jednoj sobi i hodniku. „Ako sam željela negdje izaći, uvijek je neko morao biti sa mnom. Kod njih žena ne može sama hodati, neko uvijek mora sa njom ići, ili daidža ili amidža, ili neko iz familije", ispričala nam je Nusreta, prisjećajući se kako je poslije jednog pokušaja da izađe sama s djecom, bila mjesec dana zaključana. Dozvolu za posjetu rodbini u Bosni dobila je zahvaljujući angažmanu osoblja bh. ambasade u Saudijskoj Arabiji, ali je cijena izlaska bila previsoka. Zbog protivljenja muževe obitelji, djecu je zauvijek morala ostaviti u Saudijskog Arabiji. Nusreta Okanović je, inače, jedina od šest žena iz Šahmana, udatih za nekadašnje islamske dobrovoljce, koja se posljednjih godina vratila u rodno selo. Još je gore prošla njezina sunarodnjakinja Azra Alić iz sela Homolje kod Konjica čiji je suprug Jusuf Hijari, naturalizirani Bosanac porijeklom iz Maroka (u ratu pripadnik 4. muslimanske brigade Armije BiH u Konjicu), četiri godine nakon njihovog dolaska u Saudijsku Arabiju, u proljeće 2005. kao operativac Al Qaide ubijen u Rijadu. Budući da Hijari u Saudijskoj Arabiji nije imao rodbine, Azra Alić je ostala sasvim sama, što je u toj državi uređenoj prema strogim šerijatskim zakonima posve neprihvatljivo kada su žene u pitanju. Poslije neuspjelog pokušaja udaje za nepoznatog Saudijca, na koju nesretna žena nije pristala, Azra je završila u zatvoru. Na slobodi se našla poslije dvije godine, ponovno uz veliku pomoć službenika iz Ambasade BiH koji su Azru Alić, na koncu, uspjeli vratiti kući. No, ni Nusreta ni Azra, premda su u Saudijskoj Arabiji živjele godinama, nisu imale nikakvog kontakta s drugim Bosankama u toj državi. U uredu Državnog koordinatora za borbu protiv trgovine ljudima koji djeluje pri Ministarstvu sigurnosti BiH, međutim, nisu imali podatke o bh. državljankama s kojima su, poslije odlaska u arapske države, prekinute sve veze. Kako su nam objasnili u uredu državnog koordinatora za borbu protiv trgovine ljudima, njima nikada nisu upućene zvanične informacije o tom problemu, niti su dobili pojedinačne prijave, zbog čega od nadležnih policijskih agencija nisu ni tražene provjere. Što, dakako, ne znači da sklapanje sumnjivih brakova između Bosanki i mladoženja iz arapskih zemalja, odskora, nije predmet policijske istrage, upravo zbog sumnje da se radi o unosnom biznisu, koji se vješto skriva unutar obiteljskih i vjerskih krugova, pa čak i humanitarnih organizacija.
Prenijeto sa portala Slobodna Bosna |
